U poslednjih nekoliko dana javnost u Srbiji je potresla vest koja je pokrenula lavinu komentara, spekulacija i podeljenih mišljenja. Supruga predsednika Republike Srbije, Jelena Petrović, našla se u centru medijske pažnje i osuda nakon iznenadne smrti bivše supruge predsednika, Marije Kovačević. Iako ne postoji nijedan zvanični dokaz koji bi je dovodio u vezu sa ovom tragedijom, pojedini mediji i korisnici društvenih mreža brzo su počeli da ukazuju prstom, stvarajući atmosferu stigmatizacije i nepoverenja.
Marija Kovačević, bivša supruga predsednika i majka njegove dvoje dece, preminula je prošlog petka pod još uvek nerazjašnjenim okolnostima. Preliminarni izveštaji ukazuju na prirodnu smrt, ali konačni rezultati obdukcije još uvek nisu objavljeni. U međuvremenu, društvene mreže su eksplodirale raznim teorijama zavere, a najviše pažnje privukle su one koje bez ikakvih dokaza insinuiraju da je Jelena Petrović na neki način umešana.
Iako su predsednik i njegova supruga zatražili privatnost u ovim teškim trenucima, brojni tabloidi su nastavili da izveštavaju o “hladnoj reakciji” Jelene tokom sahrane, kao i o njenim navodnim sukobima sa Marijom iz prošlosti. Psiholozi i sociolozi upozoravaju da ovakva vrsta medijske stigmatizacije može imati ozbiljne posledice, ne samo za pojedince, već i za celokupno društvo koje sve češće podleže senzacionalizmu umesto činjenicama.
“Reč je o modernom linču koji se odvija na internetu i u žutoj štampi. Ljudi brzo sude, bez obzira na dokaze ili nedostatak istih. To govori o našoj kulturi osude i o dubokoj potrebi da uvek tražimo krivca”, kaže dr. Ivana Marković, profesorka sociologije.
Pitanje koje ostaje jeste – da li je Jelena Petrović zaista kriva za bilo šta, ili je jednostavno postala žrtva jedne tragedije u kojoj su emocije, tuga i nerazumevanje uzeli maha? Da li ćemo kao društvo naučiti da razlikujemo činjenice od spekulacija i da sačekamo istinu pre nego što nekoga osudimo?
Dok istraga i dalje traje, a porodica predsednika pokušava da se nosi sa gubitkom, ostaje da vidimo hoće li se glas razuma probiti kroz buku osuda, komentara i teorija koje svakim danom postaju sve glasnije.
Ako želiš verziju na engleskom ili prilagođavanje tona (dramatičniji, smireniji, politički korektan, itd), samo reci.